Postoji nešto što bi mogli nazvati vjerovatnoćom ostvarivih mogućnosti. Kad su vjerovatnoće male, a mogućnost ipak postane ostvariva, onda to nazivamo srećom..
Svaki društveni sistem pokaže svoje pravo lice tek kad počne stvarati utopiju promovišući slobode onih ponašanja za čiju je funkciju zadužen rad malog mozga..
Uvid u pogubnost jedne krajnosti najčešće dovede do bjega u drugu, njoj suprotnu. Poslije treba proći dosta vremena da se shvati kako smo se opet našli u istoj poziciji..
Muškarac i žena su zahvaljujući očiglednim razlikama u potencijalu svojih bioloških formi upravo jedno drugom i savršeni katalizatori za njihovo prevazilaženje..
Vrijednost stvorenog nije samo njegova sposobnost motivacije drugih da stvaraju, već i jačina iste te sposobnosti oslikane u onom stvorenom od strane motivisanih..
Nadzor i kontrola su neophodni samo pri poticanju i usmjeravanju. Kad objekat kontrole dostigne zrelost, vlastitom samokontrolom mora nadići potrebu za uslovljenošću tuđeg nadzora..
Čovjekovo nesvjesno je njegov Trojanski konj. Onoliko koliko ga je svjestan kao prijetnje, toliko će biti u mogućnosti paziti šta preko njega pušta unutra..
Sila promjene utiče na sve potencijalne faktore za promjenu sa svrhom njihove aktivacije. Jednom aktiviran potencijal ne dovodi do prestanka djelovanja sile, već svojim razvojem polako zalazi na područje koje se nalazi izvan kruga njenog djelovanja..
Potcjenjivanje drugog je metod koji služi veličanju sebe u očima drugih, odnosno pokušaj da se kao oslonac vlastitog uzdizanja iskoriste nečija tuđa ramena..
Obe strane ljudske prirode teže individualnosti, samo je drugačije manifestuju kad je dosegnu u određenoj mjeri. Jedna se doživljava superiorno i pokušava ubijediti druge u ispravnost njene vlastite individualne etike, dok druga prepoznaje važnost razvoja i očuvanja svake individue ponaosob, poštujući svaki korak ka njenom ostvarenju kao slobodni akt njene vlastite volje..
Teorijsko znanje društvenog usmjerenja ima primjenu jedino unutar postojanog društvenog sistema. Kad sistem prestane funkcionisati to znanje postaje vrijedno isto koliko i papir sa potvrdom o njegovom sticanju..
Kad strah neprimjetno preuzme kontrolu nad ličnošću i pomjeri je iz epicentra bića, ličnost dolazi u poziciju u kojoj više ne može pronaći težište u stvarnosti. Takva ličnost, odvojena od svoje suštine traži novi oslonac u imaginarnom i sve dublje potpada pod sile nesvjesnog. Krajnji stadijum takvog stanja naziva se ludilom..
Dobrota ne znači ispravnost. Dobrota je neiskvarenost duha i njen ekvivalent je bezbrižnost. Za razliku od nje ispravnost podrazumijeva razum i odgovornost. Dobrota čini samo dobar temelj za ono u šta bezbrižnost i prostodušnost trebaju izrasti..
Prava ljubav prema nekoj osobi podrazumijeva raditi sve ono što je u najboljem interesu te osobe, pa makar to prividno išlo i na tvoju vlastitu štetu..
Koje pravilo je opasnije? Ono koje propisuje da je određena stvar isključivo takva kako je definisana, ili ono nepisano u koje se vjeruje, da se ispravnost ovog prvog ni pod kojim uslovima ne treba dovoditi pod znak pitanja..
Nauka i religija su dvije suprotstavljene krajnosti koje u osnovi počivaju na istom dogmatskom načelu, a to je slijepo uvjeravanje drugih u nepogrešivost vlastite doktrine..
Poricanje je jako moćna stvar. Gotovo savršen mehanizam odbrane ličnosti koja se temelji na određenom uvjerenju. Najekstremniji oblik poricanja se javlja kod onih ličnosti gdje udari istine prijete uzdrmati nosive stubove na kojima počiva njihov integritet..
Prva faza je ona u kojoj se prepoznaje i pravi razlika. Nju obično karakteriše kritički stav prema svemu što je drugačije. Druga faza je djelomično razumijevanje neophodnosti postojanja razlika. Nju u početku karakterišu uzdržanost i tolerantnost, a zatim prihvatanje. Treća faza je prepoznavanje sličnosti u odnosu na različite manifestacije, onog suštinski istog. Ona u konačnici vodi jedinstvu i bliskosti..
Osjećaj neprilagođenosti u današnjem svijetu nije psihološki poremećaj koji treba liječiti, već normalna reakcija odbojnosti prema nečemu što je odavno napustilo svoj prirodni tok. Upravo suprotan osjećaj prema takvim neprirodnim vrijednostima bio bi znak da sa nama nešto ozbiljno nije u redu..
Vjerovati ne znači živjeti vjeru, nego usvojiti tuđe ubjeđenje u vezi nečega i onda se ponašati u skladu sa pravilima koje to ubjeđenje nosi sa sobom..
Postoje dvije vrste jedinstva, individualno i kolektivno. Individualno jedinstvo je međusobna povezanost svih unutrašnjih komponenti koje čine jedno biće, a kolektivno, povezanost svih bića koja sebe doživljavaju kao komponente unutar nekog kolektiva..
Prvi put kad se uznemire duhovi i kad se društvo osjeti ugroženim prestaju da važe propisane moralne norme. Tad na površinu ispliva svo licemjerstvo lažne građanske svijesti i postane jasno da ona suštinska svijest, ustvari stoji na poprilično labavim nogama..
Ono što većina nije spremna da prihvati dobija svoj omalovažavajući atribut sve dok ne postane dio svijesti kolektiva, u onim granicama u kojima to svijest većine dopušta..
Dobro i zlo su pojmovi koje stvara ljudska ličnost, nesvjesna svoje prolaznosti u pokušaju da definiše ono što smatra ispravnim i ono što smatra neispravnim. Pritom ona ne uzima u obzir konačan ishod koji ta dva faktora imaju na ono što je za razliku od nje suštinsko i neprolazno..
Bezuslovna ljubav je doživljaj koji nastaje u takvom stanju svijesti gdje se stvarnost percipira kao povezanost svih faktora koji je čine. To je jedinstven doživljaj svake slike, da svi njeni dijelovi, bez obzira koliko se činili razdvojeni potiču iz istog izvora i čine jednu neraskidivu cjelinu..
Osnovna misao se u stalnom prenošenju boji interpretacijom onog koji je prenosi, čime se stvara iskrivljenje one primarne ideje koju ta misao u sebi sadrži..
U većini slučajeva aktivna sila pokušava dominirati nad pasivnom. Pasivnoj sili je snaga u njenoj kreativnoj unutrašnjosti, a aktivnoj, u nesvjesnosti snage vlastite prirode kod njenog suparnika..
Prva ljudska emocija je strah. Čovjek se plaši samo onog što ne poznaje. Rješenje nije u suočavanju sa strahom, već u dobrom poznavanju onog što ga izaziva..
Kraj svih borbi nije momenat kada poraziš neprijatelja, nego kada prepoznaš da neprijatelj uopšte ne postoji, već da si ga ti stvarao u svom neznanju..
Ako čovjek u nešto ne vjeruje, da li to znači da to nešto automatski ne postoji, ili samo da on odbija povjerovati u mogućnost postojanja nečega čega nije svjestan ?
Patnja nastaje kad se unutrašnji otpor čovjekove ličnosti lomi pod uticajem vanjskih faktora. Kad se otpor potpuno slomi, sve ono što u čovjeku ostane je božansko..